Reforma odnosa s javnošću

Razlozi za planiranje i provedbu projekta

Javnost rada jedna je od osnovnih karakteristika djelovanja policija u državama s dugogodišnjom demokratskom tradicijom, a svakako i element bez kojeg nije moguće uspješno sprovesti proces implementacije policije u zajednici u policijama tranzicijskih zemalja koje žele kvalitativne promjene, pa čak i ako bi parcijalno došlo do kvalitativnih promjena u strukturama uniformirane i kriminalističke policije.

Svjesni uloge i značaja odnosa s javnošću i polazeći od teze da uspjeh policije ovisi o odobravanju javnosti, moramo i u ovom segmentu rada planirati adekvatne promjene, imajući pri tome na umu činjenicu da javnost policiju pretežito percipira na dva načina:

  • neposredno: u kontaktu s policijskim (kriminalističkim) službenicima
  • posredno: medijski prezentiranom slikom – dojmom

Pod pretpostavkom da u relativno kratkom vremenu uspijemo postići bitne pomake u kvaliteti komunikacije i promjeni komunikacijskog stila policajaca prema građanima, bez istodobnih promjena struktura i načina rada u području odnosa s javnošću, nećemo moći ostvariti željene ciljeve u procesu transformacije, budući da u moderno doba u kome živimo, mediji dominantno utječu na kreiranje javnog mnijenja.

Činjenica je da smo u Ministarstvu unutarnjih poslova u protekle dvije godine već ostvarili vidljive pozitivne pomake u odnosima prema javnosti, što su javno priznali i predstavnici medija koji prate rad policije, na seminaru pod naslovom Policija i mediji, održanom 18. rujna 2002. godine u Zagrebu. Na istom seminaru prezentacijom modela rada münchenske policije, mogli smo vidjeti da ipak postoje brojna područja u kojima još uvijek zaostajemo u komparaciji sa standardima najuspješnijih europskih policija u koje se nesumnjivo ubraja i bavarska (njemačka) policija.

U anketi sprovedenoj 12. 11. 2002. godine, naš je policijski menadžment pozitivno ocijenio odnose s javnošću Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (pozitivno se odredilo 61,4% anketiranih), ali i ocijenio da javnost još uvijek ne prihvaća – odobrava rad policije u željenoj mjeri (negativno se odredilo 50,9% anketiranih), dok je potrebu za nastavkom reformi odnosa s javnošću prihvatila velika većina (čak 94,5% anketiranih).
Promjene bi vremenski trebale biti usklađene s ostalim planiranim promjenama, a ključne riječi koje smo već koristili u nacrtu projekta Policija u zajednici poput "partnerstvo", "transparentnost" i "povjerenje" primjenjive su kao smjernice za određivanje težišta i u ovom projektnom zadatku.

Osnovni je cilj aktivnosti stvaranje modela djelovanja u odnosima s javnošću koji će omogućiti znatno unapređenje suradnje s medijima i stvaranje partnerskih odnosa medija i policije, prezentirati policiju i njen rad onakvim kakav jest, demistificirati je i učiniti bliskom – pristupačnom medijima i građanima. To je moguće provođenjem strukturnih promjena, posebno u MUP-a u sjedištu, Ravnateljstvu policije i policijskim upravama I. i II. kategorije, uz pretpostavku organizacije i provođenja sustavnoga stručnog usavršavanja policijskog menadžmenta i svih policijskih službenika koji sudjeluju u poslovima odnosa s javnošću. Drugi cilj je unapređenje interne informiranosti policijskih službenika i uposlenika MUP-a o svim bitnim pitanjima iz života i rada policije. To se može ostvariti poticanjem izdavanja informativnog mjesečnika u vlastitoj nakladi, iskorištavanjem potencijala koji nude moderne tehnologije (npr. internet i intranet) i poticanjem i njegovanjem novog stila rukovođenja na svim razinama usmjerenog prema poboljšanju međusobnih odnosa i povjerenja, osjećajem pripadnosti konkretnom policijskom kolektivu, motiviranjem radi ostvarivanja boljih rezultata rada i promjena "mentalnog sklopa" pripadnika policije u skladu s ciljevima definiranim nacrtom projekta. Kao idući cilj treba definirati znatno bolje iskorištavanje potencijala kojeg imaju mediji u odašiljanju poruka u javnost, upoznavanje javnosti o mjerama i aktivnostima koje provodimo, posebno u području prevencije (djelovanje na ciljane skupine, npr. na navijačke skupine ili na mlade vozače, na problematiku sigurnosti cestovnog prometa, opojnih droga, nasilja, subjektivnog osjećaja sigurnosti kod građana, na etničke i druge incidente i dr.), represije (npr. u potražnoj djelatnosti za osobama i predmetima) i animiranja javnosti – građana radi pomoći i suradnje s policijom u konkretnim predmetima (osmišljavanjem modela komunikacije, pohvala i nagrada). Jedan od ciljeva jest otklanjanje negativnog nasljeđa i posljedica djelovanja policije u autoritarnim režimima u prošlosti i prikazivanje stvarnih i konkretnih pozitivnih promjena iz života i rada policije kojima se dokazuje proces promjena. Svakako, cilj mora biti i zaštita policije i pojedinih policijskih službenika ili rukovoditelja od neargumentiranih napada u javnosti u vezi s izvršavanjem svakodnevnih poslova policije, posebno kada se radi o zlonamjernim i tendencioznim napadima. Očekuje se da će se s vremenom redefinirati pojedini ciljevi i pojaviti novi, no zajednička pretpostavka za uspješnu realizaciju svih navedenih ciljeva jest izgradnja proaktivnog modela djelovanja u odnosima s javnošću na lokalnoj i državnoj razini uz fleksibilni hijerarhijski nadzor (koordinaciju) u radu.

Netko će možda reći da je sve ovo već utvrđeno kao obveza provođenja "slova i duha" Ustava Republike Hrvatske (sloboda tiska i govora, sloboda izvještavanja i pristupa informacijama) i Zakona o policiji (koji policiju definira kao javnu službu čija je obveza informirati građane o događajima i pojavama iz svog djelokruga rada, a uskrata informacija moguća je samo u određenim slučajevima). U suštini se radi o složenom procesu promjena koji nam nudi bolju iskorištenost potencijala struktura policije i medija, a samim time i ostvarivanje boljeg razumijevanja i prihvaćanja policije u društvu, bolje ocjene rada policije, veći stupanj angažiranosti građana (udruga, tijela i ustanova) u svim pitanjima od zajedničkog interesa građana i policije i u konačnici bržu i potpuniju implementaciju modela djelovanja policije u zajednici.

Promjene u odnosima s javnošću, daljnje otvaranje policije prema javnosti i djelovanje javnosti na policiju i obrnuto, trebali bi rezultirati već iduće godine provođenjem opsežnog istraživanja javnog mnijenja o radu policije, te anketiranjem policijskih službenika o bitnim pitanjima za ustroj, organizaciju i rad policije. Istraživanja će biti dragocjeni izvor saznanja za policijski menadžment MUP-a u sjedištu i menadžment policijskih uprava, te će omogućiti potpunije sagledavanje problema i detektiranje većine osjetljivih točaka u policiji i zajednici i međusobnim odnosima zajednice i policije. Analizom prikupljenih podataka ujedno će se trasirati put za rješavanje uočenih problema. Prikupljeni podaci također će poslužiti kao bitan korektivni čimbenik na osnovu kojeg će rukovoditelji usmjeravati, mijenjati i usavršavati postojeće planove rada, te oblike i metode obavljanja dnevnih policijskih poslova. To će biti jedan od najjačih dokaza stvarne demokratizacije policije, a spremnost policije da prihvati i iskoristi kritičko mišljenje javnosti i ostvari promjene u vlastitoj strukturi radi zadovoljavanja potreba javnosti, bit će stvarni dokaz depolitizacije policije i transformacije u javni servis građana, što neće moći omalovažiti niti najžešći kritičari rada MUP-a, odnosno policije. Na opisani način proklamirani cilj procesa promjena "uspjeh policije ovisi o odobravanju javnosti" bit će oživotvoren u praksi. Trajna i sustavna primjena istraživanja javnog mnijenja i anketiranja unutar struktura policije moraju postati standard u radu hrvatske policije, a analiziranje i korištenje rezultata takvih istraživanja jedan od najvažnijih segmenata u ocjenjivanju rezultata rada policije, pojedinih struktura policije i pojedinih policijskih uprava. Ukoliko policijski menadžment pravilno primijeni i u praksi iskoristi rezultate istraživanja, očekuje se kako će doći do razvoja procesa pozitivnog rivalstva i stvaranja natjecateljskog duha među policijskim upravama. Korištenjem pojedinih elemenata istraživanja javnog mnijenja poput ocjena o radu policije (ljubaznost policijskih službenika, taktičnost u pristupu stranci – žrtvi, spremnost na pružanje pomoći, pristojnost i kultura u ophođenju, urednost policijskih službenika, čistoća i ispravnost tehničkih sredstava i opreme policije, brzina intervencije, kvaliteta intervencije i dr.) moći će se neposredno utjecati i na proces promjene "mentalnog sklopa" policijskih službenika i menadžmenta u policiji, čime će se model "služenja građanima" nametnuti kao općeprihvatljiv način obavljanja policijskih poslova u odnosu prema korisnicima usluga – građanima.