Sustav interpolovih međunarodnih tjeralica i objava za osobama

Korisni linkovi:
Sustav interpolovih međunarodnih tjeralica i objava za osobama
Međunarodna organizacija kriminalističkih policija (International criminal police organization ICPO-INTERPOL) osnovana je 1923. godine, a ima 190 država članica. Svrha rada ICPO - INTERPOL-a (u daljnjem tekstu Interpol) omogućavanje je i olakšavanje prekogranične policijske suradnje te pomaganje i potpora svim organizacijama i službama čija je zadaća prevencija i borba protiv kriminaliteta.


Interpol državama članicama omogućava trenutnu razmjenu informacija preko svojeg Globalnog komunikacijskog sustava I 24/7 (u daljnjem tekstu I 24/7). Nadalje, pomaže im u borbi protiv kriminala održavanjem centraliziranih baza podatka o putnim ispravama, vozilima, identifikacijskim ispravama, administrativnim ispravama, potraživanim osobama, teroristima i oružju.

Republika Hrvatska postala je članica Interpola u studenom 1992. godine na redovnom zasjedanju Generalne skupštine Interpola i potom na nacionalnoj razini ustrojava Središnji nacionalni ured Interpola (NCB Zagreb). Danas je NCB Zagreb, odjel u sklopu Službe za međunarodnu policijsku suradnju Uprave kriminalističke policije.

Interpol je jedina međunarodna organizacija koja u ovom trenutku posjeduje sustav međunarodnih tjeralica na globalnoj razini koji je ujedno, putem isto tako jedinstvenog Globalnog komunikacijskog sustava I 24/7, dostupan u svih 190 država članica. Prve interpolove tjeralice raspisane su još 1947. godine. Interpol je tijekom godina, kako se za tim ukazivala potreba, razvio različite oblike tjeralica i objava koje su označene različitim bojama obrazaca, tj. boje interpolovog logo-a na prvoj strani obrasca i bojom margina. Tjeralice i objave koje se trenutno koriste su crvene tjeralice, plave, žute, zelene, crne, ljubičaste i narančaste objave te specijalne objave UN-a i Interpola.

 Crvene tjeralice se raspisuju za osobama koje se međunarodno potražuju zbog vođenja kaznenog postupka protiv njih ili zbog izdržavanja kazne zatvora. Njihova svrha je privremeno uhićenje potraživane osobe sa ciljem njenog izručenja državi koja je potražuje. Potrebno je napomenuti da se ne radi o međunarodnom nalogu za uhićenje, već o obavijesti državama članicama da se neka osoba potražuje u određenoj državi ili u više država iz određenih razloga, a države članice Interpola po toj tjeralici postupaju ili pak ne postupaju, sukladno svojem nacionalnom zakonodavstvu. Tjeralicu ne raspisuje država koja osobu potražuje, već je na zahtjev nadležnih tijela te države raspisuje Glavno tajništvo Interpola (u daljnjem tekstu IPSG). Važno je za napomenuti da se samo Zahtjev (elektronički obrazac) ispunjava u Središnjem nacionalnom uredu Interpola (u daljnjem tekstu NCB), tj. u njega se unesu osobni podaci, identifikacijski materijali, pravosudni podaci o postupku i kaznenom djelu, te podaci o tijelu koje vodi postupak i koje osobu potražuje, nakon čega se isti šalje IPSG-u. Prijedlog za raspisivanje međunarodne potrage kao i prijedlog da li da potraga bude javno objavljena dostavlja policijska uprava putem nadležnog linijskog odjela u MUP-u NCB Zagreb. Ukoliko postoji interes da čim veći broj građana zna za raspisivanje tjeralice (ali ujedno i počinitelj i njegovi eventualni pomagači), ista će biti javno objavljena, ali ukoliko policija ne želi da osoba zna da je za njom raspisana međunarodna tjeralica, tada se tjeralica ne objavljuje javno, tj. na javno dostupnoj stranici Interpola http://www.interpol.int i u ostalim medijima.

NCB Zagreb crvene tjeralice Interpola zahtijeva od Glavnog tajništva Interpola u slučajevima kada za osobom postoji važeći nalog za raspisivanje tjeralice nadležnog pravosudnog tijela Republike Hrvatske, zahtjev nadležne policijske uprave za raspisivanje međunarodne tjeralice za osobom, te izjava Ministra pravosuđa da će, u slučaju uhićenja osobe temeljem tjeralice u inozemstvu Republika Hrvatska tražiti izručenje te osobe u RH. Policijska uprava raspisivanje međunarodne tjeralice traži u skladu sa odredbama članka 569. Zakona o kaznenom postupku. U praksi zahtjev se podnosi u slučajevima kada traganje za osobom na nacionalnoj razini nije dalo rezultata, ili u slučaju kada je policija došla do informacije da se potraživana osoba nalazi u inozemstvu.

Vezano uz postupanje po crvenim tjeralicama Interpola potrebno je naglasiti da policija u Republici Hrvatskoj temeljem crvene tjeralice osobu privodi u istražni centar mjesno nadležnog županijskog suda gdje istražni sudac potom, temeljem dostupnih informacija, odlučuje postoji li uopće temelj za daljnje postupanje po konkretnoj crvenoj tjeralici Interpola. Unutar Republike Hrvatske sva daljnja komunikacija vezano uz predmet odvija se između nadležnog suda i Ministarstva pravosuđa, a sva eventualna daljnja međunarodna suradnja i postupanja po predmetu odvijaju se na relaciji Ministarstvo pravosuđa RH – strano nadležno pravosudno tijelo. NCB Zagreb može iznimno i u hitnim slučajevima, sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima i Europskoj konvenciji o izručenju, poslužiti kao kanal za komunikaciju i žurnu dostavu dokumentacije između nadležnih pravosudnih tijela. Ukoliko je druga država raspisala tjeralicu za državljaninom Republike Hrvatske, što se po zaprimanju svake potrage treba provjeriti i utvrditi, NCB Zagreb će o tome odmah izvijestiti nadležna tijela Republike Hrvatske, i to Ministarstvo pravosuđa, a u slučaju da se osoba traži zbog kaznenog postupka, i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Istovremeno će od stranog ureda Interpola zatražiti dostavu ostale dodatne dokumentacije potrebne za eventualno pokretanje kaznenoga postupka,  izvijestiti ga kako izručenje tražene osobe u slučaju zatjecanja u Republici Hrvatskoj nije moguće, sukladno odredbama članka 9. Ustava Republike Hrvatske, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom Europske unije. Ministarstvo pravosuđa je s obzirom na djelokrug rada, iniciralo i tijekom 2010. godine provelo postupak potpisivanja Sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjenama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima, potpisan u Sarajevu 10. veljače 2010.  (objavljen u »Narodnim novinama – Međunarodni ugovori« br. 3/2010), sa Crnom Gorom Ugovor o izručenju između Republike Hrvatske i Crne Gore te sa Republikom Srbijom Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju, a u cilju unapređenja međusobne suradnje u području pravosuđa. Nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj u provedbi Sporazuma i Ugovora je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.

Nastavno na potpisane ugovore od strane Ministarstva pravosuđa 2010. godine dana 31. listopada 2011. godine potpisan je Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju te 28. studenog 2012. Bilateralni Ugovor o izručenju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine od strane Ministarstva pravosuđa. 

Ukoliko se radi o slučaju u kojem osoba nije pravomoćno osuđena, strani ured Interpola biti će izvješten kako je, u skladu sa čl. 14. Kaznenog zakona, moguć kazneni progon osobe zbog kaznenog djela počinjenog u inozemstvu, te se od njih traži dostava dokumentacije potrebne za pokretanje kaznenog postupka u Republici Hrvatskoj. Osim toga od stranog ureda Interpola se traži da u takvom slučaju zatraže mišljenje svojeg nadležnog pravosudnog tijela o mogućnosti prepuštanja kaznenog progona nadležnim tijelima Republike Hrvatske. U slučajevima kada se državljanin Republike Hrvatske potražuje od druge države radi odsluženja kazne zatvora, o tome također izvješćujemo Ministarstvo pravosuđa, dok strani ured Interpola izvješćujemo kako je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije Vijeća Europe o transferu osuđenih osoba, te Dodatnog protokola uz tu Konvenciju. 


Plave objave se raspisuju za osobe o kojima je potrebno pribaviti više informacija. Osobe o kojima se informacije prikupljaju mogu biti počinitelji kaznenih djela o kojima ne postoji dovoljno informacija za raspisivanje crvene tjeralice, potencijalni svjedoci kaznenih djela, osobe oštećene kaznenim djelom te počinitelji tzv. roditeljskih otmica u situacijama kada pitanje starateljstva nije do kraja riješeno i ne postoji mogućnost raspisivanja crvene tjeralice. Informacije koje se mogu prikupljati mogu se ticati identiteta osoba za kojima se raspisuje plava objava, pronalaska tih osoba, tj. utvrđivanja njihovog boravišta ili pribavljanja podataka o njihovim prethodnim kriminalnim aktivnostima. Podaci koji se nalaze u plavim objavama gotovo su identični onima u crvenim tjeralicama.

Žute objave raspisuju se za nestalim osobama ili za osobe koje nisu u stanju odati podatke o svojem identitetu. Po svojem sadržaju razlikuju se od crvenih tjeralica po izostajanju dijela sa pravosudnim podacima i po dodatnim podacima temeljem kojih je moguće identificirati određenu osobu*. Ukoliko se radi o nestaloj odrasloj osobi koja ima poslovnu sposobnost, država koja je pronađe prvo će je upitati želi li ta osoba da se o njenom pronalasku obavijesti policija države koja je nestanak objavila i osoba koja je objavu tražila ili ne, jer često nije riječ o običnim nestancima, već o bijegu od nasilnog člana obitelji i sl. Ukoliko se radi o nestalom djetetu, država koja ga pronađe o tome će odmah izvijestiti NCB koji je objavu raspisao, a dijete staviti pod skrb za to nadležne institucije te o tome odmah izvijestiti i najbliže diplomatsko ili konzularno predstavništvo države koja je raspisala objavu. Žute objave često se koriste u slučajevima tzv. „roditeljskih otmica“ djece, kad se za roditeljima raspisuju plave objave ili crvene tjeralice, a za djecom žute objave.

* Zubni karton, detaljni opis odjeće i nakita koji je osoba nosila u vrijeme nestanka te opis prtljage koju je imala sa sobom.

Zelene objave raspisuju se za osobama koje su poznate kao počinitelji kaznenih djela u tri ili više država ili kaznenih djela koja se tiču tri ili više država. Zelene objave, za razliku od prethodno navedenih, ne mogu biti javno objavljene. Svrha tih objava jest upozoriti policije i druge agencije za suzbijanje kriminaliteta država članica Interpola na osobe koje su poznati višestruki počinitelji kaznenih djela, za kojima u tom trenutku nije raspisana neka druga vrsta međunarodne objave.


Crne objave se raspisuju sa ciljem identificiranja neidentificiranih leševa. Ne mogu biti javno objavljene. Svaka crna objava se odmah po raspisivanju uspoređuje s podacima iz žutih objava.



Narančaste objave nastale su početkom 2004. godine na inicijativu Generalnog tajništva Interpola i NCB-a Rim. Ono što najviše razlikuje narančaste objave od crvenih tjeralica i ostalih objava jest činjenica da se one odnose isključivo na predmete, a ne sadrže podatke o eventualnim počiniteljima. Njihova svrha jest dostavljanje podataka policijama i ostalim službama za borbu protiv kriminaliteta te službama osiguranja u zračnim lukama i na drugim lokacijama na kojima se okuplja veći broj ljudi, o eksplozivnim napravama i prikrivenom oružju koje je pronađeno. Uz aktovke s eksplozivom i pisma bombe na narančastim objavama nalaze se i pištolji koji izgledaju kao mobilni telefoni ili privjesci za ključeve.

Premda su narančaste objave nastale prije šest godina one nisu najmlađa vrsta interpolovih objava/tjeralica. Posljednje u nizu su posebne objave UN-a i Interpola koje je IPSG počeo objavljivati 2005. godine na zahtjev UN-a, sa ciljem učinkovitije UN-ove borbe protiv terorizma, tj. učinkovitije provedbe rezolucija koje od država članica UN-a zahtijevaju provedbu mjera za borbu protiv terorizma Al Quaeda-e, Talibana i onih koji ih podupiru. UN je izglasao rezoluciju 1617 na koju je Generalna skupština Interpola pozitivno odgovorila rezolucijom AG-2005-RES-05 i dala IPSG-u mogućnost kreiranja alata koji će pomoći UN-u i njegovom odboru 1267 u provedbi rezolucija. Budući da su se u prošlosti tjeralice i objave pokazale učinkovitima u borbi protiv kriminaliteta i kriminalaca diljem svijeta te da su podržane od svih država članica UN je od Interpola zatražio, a IPSG primijenio sličan alat u obliku specijalne vrste objava. Ove objave izdaju se za osobe koje su na tzv. „Listi Odbora 1267“. Specifične su po tome što od država članica zahtijevaju zamrzavanje vlasništva pojedinaca ili grupa koje se na njima nalaze, zabranu njihovog putovanja i uvođenje sankcija na nabavu oružja. Objavu raspisuje IPSG na zahtjev UN-a, nakon uvrštavanja osobe ili grupe osoba na listu Odbora 1267.
 
Ljubičaste objave objavljivale su se prije oko 20 godina kako bi upozoravale zemlje članice na modus operandi, postupke, objekte, uređaje i mjesta za skrovištima kojima se koriste počinitelji kod različitih vrsta kaznenih djela. Publikacija ovakvih obavijesti prekinuta je nakon nekoliko godina. 19. siječnja 2011. godine Generalno tajništvo Interpola je opet započelo sa objavljivanjem ljubičastih objava.
 

Difuzije – u načelu služe istoj namjeni kao crvene tjeralice, te plave, žute i zelene objave. Osnovna je razlika između tjeralica i objava s jedne i difuzija sa druge strane jest to što difuzije raspisuju NCB-i izravno, a IPSG samo evidentira njihovo postojanje u bazi potraživanih osoba i osoba za kojima je raspisana objava. Budući da ih IPSG ne raspisuje, on ujedno ne vrši kontrolu njihove kvalitete ili njihovu usklađenost sa člankom 3. statuta Interpola. Ipak, ukoliko je difuzija protivna članku 3. Statuta IPSG neće podatke iz nje objaviti u svojim bazama podataka. Nadalje, budući da ih ne raspisuje IPSG difuzije ne moraju biti distribuirane svim državama članicama, već država koja ju upućuje može odlučiti hoće li difuziju poslati samo jednoj državi, određenoj interpolovoj zoni, ili će ju poslati svima, isključujući samo jednu ili nekolicinu država. Difuzija ne čeka kontrolu kvalitete od strane IPSG-a i prevođenje na sve jezike Interpola, te je stoga njeno putovanje od onoga tko ju raspisuje do onoga kome je upućena znatno skraćeno, te je difuzija znatno češće korištena od crvenih tjeralica i objava koje ona može zamijeniti. NCB Zagreb raspisuje znatno manji broj difuzija nego tjeralica i objava iz razloga što veći broj država u svijetu priznaje tjeralice kao valjanu zamjenu za zahtjev za privremeno uhićenje u svrhu izručenja, nego je to slučaj kod difuzija. U Republici Hrvatskoj se po difuzijama drugih država postupa na jednak način kao i po tjeralicama i objavama. Difuzije se od tjeralica i objava razlikuju po još jednom vrlo važnom detalju, a to je mogućnost stavljanja restrikcija na pristup podacima iz difuzije određenim državama. Država za koju je npr. Republika Hrvatska stavila restrikciju na pristup podacima iz određene difuzije, provjerama kroz baze podataka Interpola neće biti u mogućnosti vidjeti podatke koji bi uopće upućivali na postojanje te difuzije.